DIJETE I RODITELJSKI AUTORITET


Prve lekcije o roditeljstvu preuzeli smo u svojoj ranoj dobi, dok smo i sami bili djeca, promatrajući naše roditelje koji su nam svojim pristupom i odlukama, ljubavi, toplini, pravednosti i svakodnevnom prisutnosti pokazivali, kako biti roditelj. Tijekom sazrijevanja više puta smo si obećavali kako sigurno nikada nećemo biti roditelji, kakvi su naši bili prema nama. Nove generacije su sve više na tragu tog obećanja, odgoj je prestao biti spontani i sve više je vođeni, iskustva i savjeti se dijele javno. Neprihvatljivi dijelovi odgoja roditelja moje generacije danas su svrstani u kategoriju kaznenog dijela, djeca su maksimalno zaštićena, a odgojne mjere koje je moja generacija često osjetila na svojoj koži polagano i sigurno nestaju. U tom smjeru, možemo primijetiti i većina nas se složiti da je obrazac neadekvatnog roditeljstva moguće prekinuti. Iako ne moramo nužno nastavljati niz, da li je potrebno da sve što je nekada funkcioniralo odbijamo u paketu ? Sigurna sam da ima puno primjera koje bi se svako od nas mogao prisjetiti i priznati im efikasnost. Sjećam se kako je moja mama znala čučnuti kraj mene dok mi je objašnjavala gdje sam pogriješila, ali se sjećam i mnogih hladnih pogleda s visine koji su ledili krv u žilama i nisu ostavljali prostor za dodatna pitanja. Nije mi palo na pamet da joj idem objašnjavati zašto mislim da nije dobro što mi je zabranila da gledam film na televiziji ili da se suprotstavim bilo kojem njenom neprihvaćanju mojih ideja. Stvorila je odnos roditelj – dijete, bez šamara i kuhača. Dovoljan je bio pogled.

O roditeljstvu moji roditelji nisu čitali edukativne knjige niti brošure, nisu odlazili na organizirane seminare i nikome nije padalo na pamet da ih savjetuje kako bi trebali biti prijatelji svojoj djeci. Sa mnom nitko nije pisao zadaće, sama sam išla od kuće do škole i nazad i podgrijavala si ručak u dobi od 7 godina.
U današnje vrijeme, uloge su zamijenjene i djeca se u svom domu ponašaju kao u samoposluzi u kojoj odabiru što bi oni željeli dok mama traži po internetu ideje na koji, najmaštovitiji način bi svom djetetu servirala željeno. Nepoznati ljudi nam organiziraju dječje rođendane, za proslave se štampaju pozivnice, djeca preuzimaju glavne uloge i uloge se malo po malo zamjenjuju. Nikada na svijetu nije bilo toliko princeza i toliko junaka sa nadnaravnim moćima. Danas nije „cool“ biti prosječan.

I zaista vjerujem svakoj mami koja iskreno prizna kako je umorna od obaveza, osjeća se rastrgano i neuspješno. U vrijeme mog odrastanja, stanje stresa je bila nepoznanica, a ipak smo svi sve stizali na vrijeme, odjeća se redovito peglala, podovi su bili bez prašine, svakodnevno sam imala serviran topli obrok i oba roditelja koja su radila u punom radnom vremenu. Danas je stres postala magična riječ koju izgovaraju roditelji kao ispriku za svoje neadekvatno ponašanje, za svoju ljutnju i napetost i nedostatak vremena za razgovor. Kod djece se češće nego „sezonski“ javljaju uvijek neke nove razvojne faze, promjene u ponašanju, nered i konstantna buka, bezbroj pitanja i neiscrpna energija koju je teško pratiti. Kako prebroditi sve razvojne faze i ostati NORMALAN ? Dodatnu napetost stvara činjenica da, ono što je našem djetetu jučer bilo izuzetno važno, već sutra postaje nebitno što stvara osjećaj frustriranosti odraslih. Ali frustracija brzo bude zamijenjena novom emocijom jer ono što naše dijete do jučer nije moglo, preko noći postaje lako izvedivo pa se rastapamo od ponosa i veselja i očekivane uspjehe podižemo na pobjedničko postolje. Za svaku, i najmanju aktivnost izmišljamo nagrade i priznanja, dok se naša djeca razvijaju naglo i nepredvidljivo. I svima im je jedno zajedničko. Naša djeca nas cijelo to vrijeme promatraju ! Promatraju naše reakcije, usvajaju naš vokabular, gestikulacije, temperament, dosljednost i način na koji iskazujemo svoje emocije. U životnom igrokazu, i roditelji imaju pravo na svoje emocije, neraspoloženje, ljutnju ili neslaganje, ali premalo nas upozoravaju da je važno imati mjeru jer naše okruženje nije imuno na naše reakcije. Da li ste svjesni da vaše dijete uči promatrajući vas i svoje okruženje, što ima izuzetno veliki utjecaj na njegovo sazrijevanje, izgradnju osobnosti i na formiranje odnosa sa drugim ljudima. Obitelj je zajednica u kojoj je važno obratiti pažnju na svoje ponašanje.
Odgoj je kompleksan, posebno u današnje vrijeme kada mu se pridaje pažnja na neki novi – moderan način. Ne prizivam vrijeme kada su šamari bili edukativni, ali primjećujem kako je postalo gotovo nemoguće pronaći pravu ravnotežu između dosljednosti i pravednosti. Mekoća i nesigurnost današnjeg odgoja otvorila je novu kategoriju djece i mladih koji redom imaju pomalo iskrivljen odnos prema autoritetu. Da. I to se uči u roditeljskom domu. Ukoliko roditelji, otac i majka, u ranom razvojnom periodu, ne uspiju izgraditi jasan odnos između sebe i svog djeteta, odnos prihvaćanja pravila i poštivanja druge odrasle osobe postaje nepoznanica. Autoritet niti jedno dijete ne može izbjeći, a osnova je poštivanja i suradnje koja će mu cjeloživotno biti od velike važnosti. Upravo na tom području, u posljednje vrijeme sve je više očite problematike. Na žalost, prvi sukobi dešavaju se već u predškolskoj dobi, kada dijete ne poštuje autoritet tete u vrtiću, a to se dalje nastavlja kroz školsko obrazovanje. Da bi formirali dijete koje će u odrasloj dobi postati uspješna osoba, važno je, osim bezuvjetne ljubavi, znati postavljati granice, dozvoliti si strogoću kada izgovarate „Ne !“ Djeca moraju jasno razumjeti što se od njih očekuje, koje su njihove obaveze (a ne samo njihova prava) i kako se trebaju ponašati. Pohvale grade dječje samopouzdanje, ali ga jednako može narušiti i pretjerano nekritičko oduševljenje. Trend nekažnjavanja rezultira sve većim brojem nedisciplinirane i nepristojne djece. Odgoj bi trebao biti i ostati primaran refleks koji se oslanja na unutrašnju logiku i vodstvo koje svatko od nas biološki posjeduje. Pomozite sebi i svom djetetu da osjetite zdravo samopoštovanje i unutrašnju sigurnost koja je neovisna o vanjskim faktorima, situacijama i reakcijama okoline. Razvijajte fleksibilnost u odgoju i svom odnosu, a granice postavljajte na način da ne guše osobnost, slobodu i kreativnost, već pružaju temelj sigurnosti, disciplini i neophodno potrebnoj odgovornosti. I ne zaboravite, najveći dio razvojnog perioda svakog djeteta, roditelj je prvo i posljednje što vaše dijete vidi svakoga dana. Vi ste živi primjer svojoj djeci, a sami odabirete kakav primjer im želite pružiti. Dobar ili loš. Kontradiktorni signali nikada ne vode u željenom smjeru.

Kontaktirajte me

CENTAR INTEGRATIVNE PSIHOLOGIJE d.o.o.

Savska cesta 41 (poslovna zgrada Zagrepčanka)

10000 Zagreb

Mail: nensi@centar-integrativne-psihologije.hr

Kontakt: 091 444 3 555

CENTAR INTEGRATIVNE PSIHOLOGIJE

CENTAR INTEGRATIVNE PSIHOLOGIJE