KOLIKO JE VAŽNO DA JE DIJETE ODVAŽNO ? PERFEKCIONIZAM

„ Određena mjera suprotstavljanja je od velike pomoći. Zmajevi se ne uzdižu s vjetrom, već nasuprot njemu.“

                                                                        John Neal

Razgovaraju dvije prijateljice i jedna se hvali drugoj: „Moje dijete je najbolje, najljepše i najpametnije ! Tako je poslušna ! Trenira karate, pleše balet, govori tri jezika, ove godine je pobijedila na međunarodnom natjecanju iz matematike i u slobodno vrijeme piše poeziju.“

Prepoznajete li sebe ili neku svoju ambicioznu prijateljicu koja na sličan način opisuje svoje dijete ? I koliko to dijete ima godina ? Ima li uopće vremena biti dijete ?

Da se razumijemo. Lijepo je, korisno i pohvalno poticati svoje dijete da razvija različite vještine. Neka djeca su prirodno talentirana da se razvijaju u raznim pravcima, te je divno moći uživati u rezultatima dječjeg truda. Ali postavimo si pitanje, da li je u današnje vrijeme dozvoljeno biti prosječan ? Ići redovno u školu, napisati zadaću i odjuriti u park na igru, vratiti se doma podrapanog koljena, a mama se ne ljuti i bez galame prima u ruke iglu i konac da zakrpa rupu na hlačama ? Doduše, u današnje vrijeme možemo vidjeti djecu u podrapanim hlačama, ali one nisu izderane od igre i mama im se ni slučajno ne smije približiti iglom i koncem. Današnja djeca nesvjesno postaju pokretne reklame raznih modnih brandova, a etikete na majicama i obući su sve veće i veće. Manje je važan sastav materijala, jer ono što je nekada bilo važno, sada više nije. Neka je što više sintetike – da mama ne mora peglati. Blagdani, koji su u prošlim vremenima bili obilježeni zajedništvom i jednostavnošću, pretvaraju se u opsesiju i frustraciju zbog  želja koje su mnogima nedostižno ostvarive. Jednostavnost darivanja, pažnja i radost, zamijenila je težnja materijalnim stvarima koji se procjenjuju isključivo novcem. Danas nije jednostavno „ne imati“ jer se uspoređuje, važe, mjeri i pogrešno vrednuje. Danas stvari posjeduju našu djecu i svrstavaju ih u određene grupe. Ili imaš ili nemaš dovoljno i pripadnost se očituje vanjskom prezentacijom. Imanjem – umjesto postojanjem.

Na sreću, postoji dio pravilno usmjerene djece koja još uvijek osjećaju unutarnju slobodu, ali realno, društvena očekivanja nikada nisu bila veća. Slobodne aktivnosti nameću potrebu za natjecanjem i bodovanjem, umjesto za kreativnosti i zabavom, a ukoliko se dijete odluči za profesionalnije bavljenje odabranom sportskom aktivnosti, tu dolazimo do novog izazova. Nije dovoljno biti dobar. Poželjno je biti najbolji, a najbolji su oni koji su bolji od svih svojih prethodnika. Na svakom većem natjecanju očekuju se novi rekordi, a da bi se to postiglo, angažirani su posebni motivatori, psiholozi i razni stručnjaci kojima je zadatak otklanjati mentalne ili fizičke prepreke da bi mladi ljudi u sportskim aktivnostima postizali sve bolje rezultate ? I gdje je tome kraj ? Što time činimo svojoj djeci ? Kakvu generaciju stvaramo ? Generaciju koja je primorana prelaziti granice svojih mogućnosti da bi nemoguće pretvorila u moguće. I time dovode svoje nasljednike u položaj da samo nemoguće postaje dovoljno dobro ?

Mlada, aktivna i radoznala osoba, koja ima sve predispozicije osjećati se odvažno, u konstantnoj je utrci i uspoređivanju koje može dovesti do gubitka unutarnjeg samopouzdanja. Porazi su sastavni dio života i važno je znati nositi se i sa njima. Poraz može i ne mora biti povezan sa znanjem i sposobnostima, stoga je važno biti roditelj koji pruža bezuvjetnu podršku i iskazuje ponos zbog truda i angažmana, a ne isključivo zbog rezultata. Tako djetetu pomažemo da izgradi realnu sliku i realna očekivanja, koja će mu pomoći da u manjoj mjeri osjeti nezadovoljstvo prilikom poraza koji će prije ili kasnije doživjeti.

Potrebno je ohrabrivati svoju djecu i veseliti se njihovim uspjesima, ali ih u isto vrijeme zaštititi da se zadrže u granicama koje ih neće odvesti u osjećaj beznađa, ljutnje, zabrinutosti ili tuge zbog učinjenih grešaka. Dijete koje osjeća težnju biti „perfektno“, prije ili kasnije osjeti neke od navedenih emocija. Umjesto samopouzdanja koje je potrebno da bi se ohrabrilo i probalo nešto novo, neku novu aktivnost ili proširio krug prijatelja, dijete će početi osjećati strah od neuspjeha, neugodnosti, poniženja ili će odugovlačiti u ispunjavanju zadataka zbog prevelikog opreza i temeljitosti.

Kako pomoći sebi i svom djetetu da prevlada potrebu biti savršen ?

Za početak, proanalizirajte svoj način odgoja i provjerite da li ste im vi, u najboljoj namjeri, nametnuli nerealne standarde u nekom području života. Koliko ste vi sami imate potrebu biti perfektni u svakodnevnom životu ? Možda će i Vama ovo preispitivanje pomoći da shvatite kako težnja savršenstvu stvara pretjerano kritičan odnos prema sebi i drugima.  Dugoročno, to nas čini nezadovoljnim, pa čak i nesretnim. Ako i sami dijelite situacije na „crne“ i „bijele“ i ako one imaju svoje podgrupe; dobro i loše, uspjeh ili neuspjeh, ispravno ili pogrešno, sada je najbolje vrijeme da u svojim tvrdim stavovima počinjete razabirati „nijanse i među tonove“. To se postiže uočavanjem vlastite samokritičnosti i uključivanjem u svakodnevnu komunikaciju više pozitivnih i korisnih izjava. Jedna od poznatijih izreka glasi „Nitko nije savršen“ .. pa zašto onda to pokušavamo postati ?

Korisni savjeti :

  • Pohvalite trud, bez obzira da li je dijete bilo uspješno.
  • Pohvaljujte vještine koje nisu izravno povezane sa postignućima (npr. dijeljenje sa drugima, poštivanje pravila igre, čestitke suparniku koji je bio bolji u igri, ..)
  • Usudite se reći „ne znam“. Dozvolite sebi i djetetu da ne mora znati uvijek odgovor na svako pitanje
  • Podijelite sa članovima svoje obitelji svoje greške i pokušajte saznati koju pouku ste dobili iz te situacije.
  • Smijte se svojim greškama. Humor pomaže.
  • Umjesto isključivo natjecateljskih slobodnih aktivnosti, uključite se, zajedno sa djetetom u dobrotvorne aktivnosti, volonterski rad, posjetite skloništa za životinje ili ponudite potrebnima besplatne instrukcije iz područja gdje ste dobri. Osjećajte se korisno.
  • Stvorite ravnotežu i potaknite dijete da bude svestrano. Perfekcionisti često budu usko posvećeni području života koje im je poznato i gdje su već ranije bili pohvaljeni. Lijepo je osjetiti zadovoljstvo zbog uspjeha, ali neka on ne gospodari vašim životom. Djeca bi trebala imati tijekom dana vrijeme rezervirano za druženje sa prijateljima, šetnju prirodom, neobavezne razgovore, .. oslobodite im vrijeme da budu ono što jesu, a ne ono što se trude postati.

Kontaktirajte me

CENTAR INTEGRATIVNE PSIHOLOGIJE d.o.o.

Savska cesta 41 (poslovna zgrada Zagrepčanka)

10000 Zagreb

Mail: nensi@centar-integrativne-psihologije.hr

Kontakt: 091 444 3 555

CENTAR INTEGRATIVNE PSIHOLOGIJE

CENTAR INTEGRATIVNE PSIHOLOGIJE