KOLIKO JE VAŽNO DA JE DIJETE ODVAŽNO ? Važnost prepoznavanja i iskazivanja emocija

„ Najveće postignuće je da budete ono što jeste,

u svijetu koji konstantno pokušava od vas

napraviti ono što niste „

                                                             Ralph Waldo Emerson

 

Za svako dijete je od izuzetne važnosti, da je u stanju prepoznati svoje osjećaje , da nauči kako da ih izrazi i bude slobodan da to čini spontano. Osjećaj vrijednosti i samopoštovanja pridonosi emocionalnoj kompetenciji koja otvara put prema oslobađajućoj otvorenosti i iskazivanju unutarnjih emocija. Komunikacija se razvija od samog rođenja, kada dijete na neverbalni način počinje komunicirati sa svojom okolinom. Početne emocije su vezane za neslaganje ili radost, strah ili ljutnju i u tom ranom razvojnom periodu, važno je dozvoliti djetetu da se upozna s njima i poveže ih sa ugodnim ili manje ugodnim doživljajem. Dječje emocije su snažne, doživljavaju se spontano i bez kontrole, bez analize i kalkulacije, a reakcije na njih su burne jer se odvijaju bez odgađanja i suzdržavanja. U tim situacijama je važno da roditelj pronađe pravilan pristup kojim će prenijeti poruku djetetu da se nalazi u sigurnom okruženju, da ima pravo na svoje raspoloženje, da je u redu ako kroz plač ili na neki drugi način, primjeren dobi i nemogućnosti verbalizacije, signalizira neslaganje sa trenutnom situacijom. U početnim fazama, izražavanje emocija je uglavnom bučno i burno, emocije su kratkotrajne i nepredvidljive, u istoj minuti se izmjenjuju smijeh i suze, bijes i iskreno veselje. Roditelj bi trebao pokušati razumjeti svoje dijete bez podcjenjivanja i umanjivanja razloga koji je potaknuo vrisku ili plač i prihvatiti to kao jedini mogući način komunikacije u tom trenutku. Promjenom izraza lica, vikanjem ili plačem, komuniciraju se i tjelesne potrebe, signalizira se glad, žeđ, bol, hladnoća ili vrućina. Dakle, vrlo je važno potaknuti spontano iskazivanje emocija u ranoj dobi, a u odgojnom dijelu, prilagoditi se karakteru, potrebama i dječjem temperamentu. Odrastanje i sazrijevanje djece vrlo je dinamičan proces i već odlaskom djeteta u vrtić, dolazi do nove faze u emocionalnom izražavanju kada se nesputana spontanost počinje izmjenjivati sa kontroliranim iskazivanjem emocija.

Promatrajući utjecaje i djelovanje emocija, nedavno su dječji psiholozi došli do zaključka da je kritičan čimbenik u psihološkom zdravlju djece, sposobnost djeteta da „regulira“ svoje osjećaje, odnosno da ih nauči izraziti na konstruktivan način, i izbjegne impulzivnost koja bi mu mogla nanijeti štetu. Jesam li vas zbunila ? Da li je, dakle, potrebno poticati spontanost iskazivanja emocija ili baš i ne ?

Kao i u svim drugim segmentima života, prepoznavanje materije nam otvara mogućnost oblikovanja i formuliranja razvoja u željenom smjeru. Odrastanjem, spontanost i dalje ostaje vrlina, ali ipak, analizom i promatranjem ustanovljeno je da upravo mogućnost utjecaja na vlastite emocije ili tzv. reguliranje emocija, pozitivno djeluje na sve aspekte života. Što ranije svoju djecu upoznamo sa prednostima, to prije će biti svjesni njihovih pozitivnih utjecaja u svakodnevnom životu. Djeca koja su u svom obiteljskom okruženju pravilno usmjerena, sposobnija su u rješavanju konflikata s vršnjacima, pokazuju niže razine fiziološkog stresa, predanija su ispunjavanju zadataka i postižu bolje rezultate u školi. Poznato je da emocije mogu eskalirati i njihov spektar je izuzetno širok, od izuzetno ugodnih i konstruktivnih pa sve do negativnih, odnosno destruktivnih. Uglavnom su neugodne emocije iz destruktivnog spektra, ali neovisno o smjeru u kojem je podražaj djelovao na raspoloženje, niti jedna krajnost niti stanje koje vodi euforiji nije dobro, ukoliko dozvolimo da nas doživljaj neke situacije potpuno obuzme. Ukoliko nismo pomogli svom djetetu da osvijesti snagu emocija te mu dozvolimo, da u svakoj situaciji djeluje spontano, prenaglašeno i ako ne zna prepoznati provokaciju koja zahtijeva da zastane na tren i razmisli na koji način je prihvatljivo reagirati, velika je vjerojatnost da ga silina emocije može zanijeti i odvesti u neželjenom smjeru.

Tjeskoba, koja može biti posljedica iznenadnih situacija, ukoliko joj se ne priđe na pravilan način, mogla bi dovesti do pojačanog osjećaja tuge, anksioznosti, bezvoljnosti, .. Ovdje bi mogla nabrajati niz ograničavajućih emocija koje ne možemo izbjeći i za njih tražimo opravdanje, ili umjesto toga mogu predložiti da naučimo dijete kako da ih sagleda iz drugačije perspektive, suoči se sa trenutkom slabosti i ne veže se za njih. Jednako tako treba postupati i sa pozitivnim emocijama jer i one mogu dovesti do nekontroliranog uzbuđenja koje umanjuje mogućnost realne prosudbe situacije. Sreća je emocija kojoj svi težimo i spontano bi je svi izdvojili kao svoj cilj, ali činjenica je da svaka emocija, pa čak i ona koju svi smatramo izuzetno poželjnom, nikada ne bi trebala biti izvan kontrole, odnosno preći u nekontrolirano uzbuđenje.

U regulaciji emocija, od koristi su razne tehnike samokontrole, a roditelji ih mogu provoditi sa svojom djecom kroz igru, npr. analizirajući istu situaciju sa različitim emocijama, maštati, zainteresirati se za unutarnji svijet djeteta i napraviti igrokaz ..

SAVJETUJTE SVOJE DIJETE, KAKO PRAVILNO REGULIRATI EMOCIJE;

  1. „Tvoje emocije su važne, ali je još važnije da ih naučiš pravilno izražavati.“
  2. „Nauči prepoznati i predvidjeti svoje emocije i nikada ih nemoj koristiti kao ispriku za neprimjereno ponašanje.“
  3. „Kada osjetiš neku potpuno novu emociju, razgovaraj o njoj sa svojim roditeljima.“
  4. „Sa prijateljima se igraj „pantomime“ i otkrivajte emocije jedni drugima.“
  5. „Pisanje i/ili crtanje je predivan način za izražavanje emocija. Ako te iznenadi neki novi osjećaj, piši o njemu, prenesi ga na papir riječima ili slikom, .. upoznaj ga i provjeri što znači.“
  6. „Velika ljutnja nikada ne traje predugo. Dolazi jednako naglo kao što će i nestati. Imaš pravo na ljutnju, ali odrastanjem prihvati da s reakcijom pričekaš da te ljutnja prođe.“
  7. „Razvijanje empatije nudi sposobnost da osjetiš i razumiješ tuđe osjećaje. Budi u stanju pružiti utjehu i biti oslonac svojim prijateljima i svima onima kojima je potrebna utjeha.“

Uloga roditelja je i ovdje izuzetno velika. Primjećuje se da emocije jednostavnije reguliraju djeca čiji roditelji pokazuju odgojno razumijevanje, koji su brižni, zainteresirani, puni razumijevanja i imaju strpljenja saslušati kako se i zbog čega njihovo dijete osjeća. Njihova djeca svojim razočarenjima i frustracijama pridodaju manju pažnju, te su otvorenija i kreativnija u traženju uzroka problema i njihovom rješavanju, izraženija je empatija i briga prema drugima, te se ističe spremnost za preuzimanje odgovornosti za svoje postupke.

Predlažem da svaki dan, odvojite dio svog vremena da bar nakratko prokomentirate dnevne događaje, saznate kako se vaše dijete osjeća, kako se vršnjaci i odrasli odnose prema njemu i kako se dijete odnosi prema njima. Djeca bi trebala primijetiti da naši i tuđi postupci nisu uvijek isti niti predvidljivi, ovise o odgoju, navikama, ponekad i raspoloženju. Objasnite im da svaki dan nosi nove izazove, te da će im današnja briga, do sutra promijeniti oblik i postati puno manja. Ako joj pak daju previše pažnje, ista briga im može postati preveliki teret s kojim se neće znati nositi. Naučite ih da niti jedno veselje, kao niti jedna tuga, ne traje vječno, te da sami sebi ili uz pomoć odraslih osoba koje ih žele podržati, mogu uljepšati svoj život i naučiti mu se veseliti. To ujedno može biti i jedna od najvažnijih lekcija koju ćete dati svom djetetu za njegovo trenutno i buduće emocionalno zdravlje.

Kontaktirajte me

CENTAR INTEGRATIVNE PSIHOLOGIJE d.o.o.

Savska cesta 41 (poslovna zgrada Zagrepčanka)

10000 Zagreb

Mail: nensi@centar-integrativne-psihologije.hr

Kontakt: 091 444 3 555

CENTAR INTEGRATIVNE PSIHOLOGIJE

CENTAR INTEGRATIVNE PSIHOLOGIJE